Zašto je u Hercegovini srušen mit o lakoj zaradi na uzgoju smilja?
Smilje je zasađeno na više stotina hektara, a priča o ekspanziji, sigurnom plasmanu sirovine i eteričnog ulja i lakoj zaradi, dobija negativan epilog.
Cijena sirovine po kilogramu, za pet godina, smanjena je više od četiri puta. Umanjenu cijenu ulja niko ne pominje. Uz sve to, ovogodišnji otkup nije izvjestan.
Hiperprodukcija, neorganizovanost i neispitano tržište, tvrde upućeniji, uzeli su danak. Obezvrijeđeno i sumnjivog kvaliteta, kod fizičkih lica i u pojedinim destilerijama, na prodaju čeka velika količina eteričnog ulja. Umjesto 5 do 8 maraka, prije pet, prošle godine otkupljivači su sirovo smilje plaćali marku i 30 po kilogramu.
Razočarani plantažeri kažu da su nasjeli na polovične informacije i ciljana, stručna predavanja. Sa pojedinih plantaža još nisu vratili uloženi novac.
Smiljari tvrde da iza njih nije stala nijedna institucija.
Za to vrijeme, u regionu je registrovano više desetina destilerija. Broj neregistrovanih niko ne zna. Pojedine su plantažerima obavljale usluge destilisanja.
Veći broj destilerija zatvorile su vrata proizvođačima. Opština Ljubinje će, uz pomoć Pravobranilaštva, tražiti zaštitu interesa, iz ugovora sa firmom iz zapadne Hercegovine.
– Mi smo u proceduri raskida ugovora, zato što oni nisu, već dvije godine, ispoštovali uslove, mi smo im dali halu,..bio uslov da zaposle određen broj radnika, nisu ispoštovali kooperante – ističe Darko Krunić, načelnik ppštine Ljubinje.
Zbog toga, dio vlasnika diže ruke od plantaža. Tvrde da je korist imao tek mali broj pojedinaca.
– Najbolje ko je prodavao sadnice, bile su marku i po do dvije, sada su deset do dvadeset feniga – kaže Zaga Spaić, plantažerka.
U nadi da će se nešto promijeniti, nove plantaže prava su rijetkost. Smiljari tvrde da bez organizovanosti i čvršće povezanosti sa institucijama, uz poštovanje strogih pravila proizvodnje, nema napretka. Pod uslovom da se dio grešaka može ispraviti.
Izvor: Rtrs
