Srpska pravoslavna crkva /SPC/ i vjernici proslavljaju danas Badnji dan koji je neizostavan dio božičnih običaja.
Dan uoči Božića se zove Badnji dan, a veče Badnje veče. Ime badnjak povezano je sa riječju „bdjeti“ budući da se na taj dan bdjelo čekajući rođenje Isusa Hrista. Tada se ne spava već se bdi, željno se iščekuje Hristovo rođenje. Zbog toga se i badnjak tako zove (jer se unosi u kuću na Badnje veče).
Badnji dan i Božić su nerazdvojni, ne samo zato što dolaze jedan poslije drugog, već i zato što se dopunjavaju shvatanjima i običajima koje narod vezuje za njih. Badnji dan je posljednji dan Božićnog posta.
Na sam Badnji dan ukućani rano ustajaju, a žene prave božićni ručak, spremaju dom i pripremaju posnu hranu za večeru, budući da se na Badnjak posti.
Čim svane, loži se vatra i peče se pečenica, pripremljena prethodnog dana.
Običaj sječenja badnjaka se vezuje za to što su vitlejemski pastiri, na znak zvijezde da se rodio Hristos, nasijekli granja i ponijeli ga u pećinu da nalože vatru i ogrijeju Hrista i njegovu majku. Badnjak, dakle, predstavlja ono drvo koje je Josif založio u hladnoj pećini, kada se Hristos rodio.
Običaj je da domaćin ranom zorom Badnjeg dana ode po badnjak u obližnu šumu. Prvo traži dobar hrast ili cer koji je razgranat, ali takve veličine da ga može ponijeti kući na ramenu. Badnjačar se prvo prekrsti, izgovori molitvu „Pomozi Bože i badnjače sveti“, a onda sječe drvo u tri maha tako da padne na istočnu stranu (s koje Hrist dolazi).
Taj lomljeni dio na badnjaku se zove brada. Zatim, pronađe se drijen, odsječe se grančica i kaže: „Na zdravlje nam bilo“. Onda stavi badnjak na desno rame i krene kući pevajući „Rožestvo tvoje Hriste Bože naš“.
Badnjak treba da sčine grančicu hrasta, drijena i slame. Slama simboliše Isusove jasle (odmah po rođenju je bio stavljen u slamu). Badnjak se sve do večeri drži napolju ili u predsoblju kuće, a tek na Badnje veče se unosi u kuću.
Badnjačar (domaćin) unosi badnjak na svom desnom ramenu i govori „Dobro veče, srećno vam badnje veče, sutra Božić i svi dani po Božiću“. Ukućani mu odgovaraju „Bog ti dobro dao i sreće imao“. Ljubi se badnjak i kaže: „Mir Božji Hristos se rodi“. Domaćica odgovara „Vaistinu se rodi“ i, takođe, ljubi badnjak.
Ljubljenje badnjaka se ponavlja sa svim ukućanima.
