Sat na Muzeju Hercegovine 120 godina mjeri tačno vrijeme
Trebinje je nekada, između ostalog, bilo prepoznatljivo po gradskim česmama i gradskim satovima, koji su, osim praktične vrijednosti, imali i onu estetsku, pa su se takvi motivi često nalazili i na gradskim razglednicama.

Javni sat postoji i na zgradi Radio Trebinja, ali odavno služi kao ukras i ne pokazuje tačno vrijeme, dok je sat nekadašnje Privredne banke odavno uklonjen, pa je jedini autentični, ali ujedno i najstariji javni sat u gradu, ostao na zgradi Muzeja Hercegovine.
Pretpostavlja se da je sat postavljen 1904. godine, kada je izgrađena i zgrada austrougarske kasarne, u kojoj je od 1988. Muzej Hercegovine, a satni mehanizam se i danas nalazi u potkrovlju ove ustanove, ali je sada zaštićen, okružen muzejskim eksponatima.
Ovo je jedini javni sat na navijanje koji je ostao u Trebinju do današnjih dana i na kome su svi dijelovi do danas ostali isti, osim dva utega, koja su nekada bila punjena pijeskom, a danas su to pravi željezni tegovi, i promijenjenom sajlom.
„On se navija svakog dana, odnosno svaka 24 sata, u noćnim satima, što obavljaju naši noćni čuvari, ali bi mogao da izdrži i do 35 časova bez navijanja. Doduše, pri našem useljenju sat nije funkcionisao, pa su ga 1994. na inicijativu dvojice vrsnih majstora ‘Industrije alata’ – Gojka Ninkovića i Sava Ambulije, koji su dvadesetak dana radili na popravci sata, oni i pokrenuli i sat je radio narednih šest godina“, istakla je Ivana Grujić, direktorica Muzeja Hercegovine.
Za tih šest godina je sat navijao muzejski tehničar Tihomir Kijac, a sa njegovom smrću i otkucaji sata se gase, jer se nije navijao, ali je ta tišina smetala starom majstoru Gojku koji ga je i pokrenuo, pa je on ponovo pokrenuo mehanizam prije desetak godina i od tada do danas on radi i kuca tačno vrijeme na svakih sat vremena.

„Mnogi stari Trebinjci mi kažu da uživaju u zvucima ovog sata, a oni koji ne čuju dobro kažu da znaju prošetati i do muzeja da bi vidjeli koliko je sati, jer ovi drugi satovi u gradu ne funkcionišu“, dodaje Grujićeva.
Napominje da, osim tegova, koji se u 24 sata podignu i spuste, mehanizam ima i takozvani propeler koji je ugrađen da bi napravio otpor vazduhu i na taj način omogućio mjerenje tačnog vremena, a samo ponekada se desi, kada su temperature ispod nule ili je prevelika vrućina, da u njegovom vremenu dođe do odstupanja, ali samo minut ili dva i tada ponovo reaguju majstori, kao i kod sezonskog pomjeranja vremena.
Austrougari i zvono
Na mjestu nekadašnje austrougarske kasarne, sadašnjeg Muzeja Hercegovine, u srednjem je vijeku postojao zvonik koji je i sada uz muzejsku zgradu, pa je i on imao svoj sat, odnosno svoje zvono, ali je početkom 18. vijeka zvonik pretvoren u sahat-kulu.
Nakon gradnje ovog objekta, Austrougari su na sahat-kulu vratili zvono koje je postojalo, ali su na zapadnom pročelju postavili malo zvono i ovaj, tada moderni, satni mehanizam, u čemu je velika simbolika – da se već vijekovima sa ovog mjesta oglašava satno zvono.
NN








