Put do potomstva: UPORNOST I VJERA

21.01.2021.     Vijesti

Mnogo je razloga zašto je važno slaviti život. To neupitno znaju i cijene svi koji su na svom putu istrajali. U vremenu pandemije i okolnostima koje nam svakodnevicu nimalo ne olakšavaju, kao što to uvijek biva, isplivaju priče i poruke o snazi ljubavi, želji, istrajnosti. Mnogo je istinskih heroina, koje su uprkos strahovima i strepnjama, suzama i osmijesima, dale sve od sebe da život slave, znajući da drugačije ne bi imalo smisla.

Jedna od njih, svakako je Trebinjka Jovana Krulj. Mama šestomjesečnih blizanaca Vasilija i Irine, pripada onima koje nisu prestale da vjeruju da su čuda moguća.

Od 2008. godine kada se udala za svog Nemanju, prošlo je pet godina u iščekivanju željenog potomstva, dok nije osvijestila da bi trebali preduzeti konkretnije korake. Počelo je istraživanje o vantjelesnoj oplodnji. Kako nam kaže, da se što bolje upozna sa onim, što će se kasnije ispostaviti, jedinim načinom da se ostvari kao roditelj. Iako je po zanimanju sanitarno – ekološki tehničar, smjer zdravstva i socijalne zaštite, sve joj je, ipak, bila nepoznanica i velika nauka. S toga je susret sa nečim od vitalnog joj značaja razmatrala mnogo dublje.

„Suprug i ja smo prvo posjetili par privatnih klinika i informisali se o ovoj tematici. Učlanili smo se u Udruženje parova sa problemom steriliteta “Bebe”, koji su nam jako pomogli. Tu smo, takođe, dobili korisne informacije i upute, ako se odlučimo za postupak, šta i kako raditi.U razgovoru sa ginekologom i urologom odlučili smo se na prvi korak. Vađenje nalaza i potrebne analize“, otpočinje svoju priču Jovana, dodajući da je sve lakše podnijela imajući oslonac u bezrezervnoj podršci supruga.

U periodu od 2015. do 2020. godine imala je ukupno četiri postupka asistirane reprodukcije, tri vantjelesne oplodnje i jednu inseminaciju, kao blaži oblik samog postupka. Kroz mnoge uspone i padove, kojih nije bilo malo, priča nam da nikada nije razmišljala o tome da je Bog neće blagosloviti blaženim stanjem. Uz sve teške momente, sa osmijehom dodaje da je uvijek vjerovala u ljepšu stranu ishoda svake njene trudnoće, što joj je pomoglo da se sa svim bolje nosi, ne samo fizički, nego naročito psihički.

„Tijelo ne stigne ni da se odmori od silnih hormona i svega vještačkog a već kreće novi postupak. Evidentne su fizičke promjene pod dejstvom hormona, a psiha neprekidno radi svoje. Kod mene je prvi pokušaj začeća bio uspješan, ali se desio spontani pobačaj u 8. nedjelji trudnoće. Sljedeća dva i inseminacija nisu dali nikakav rezultat. Tada mi je u trebinjskoj Bolnici jedan naš čuveni doktor rekao: „Budi srećna jer kada si jednom ostala u drugom stanju, ostaćeš opet“ – i bio je upravu. Poslije te prve VTO ostala sam u kontaktu sa psihologom i mnogo su mi značili ti, kao i razgovori sa sveštenikom, sa one duhovne strane. Stvar je lične odluke da li će se neko odlučiti za podršku stručnog lica. Ukoliko potraži pomoć, sasvim sigurno će je i dobiti“.

Te 2015. godine, kada se ovaj par odlučio na prvi pokušaj vantjelesne oplodnje, država je finansirala dva postupka, u šta su spadali lijekovi za pripremu, aspiracija i transfer. Danas država finansira ukupno tri postupka. Troškove svih dodatnih nalaza i pretraga, parovi snose sami, kao i višednevni smještaj u gradu u kojem se procedura izvodi.

1.jpg (170 KB)
Jovana i Nemanja Krulj sa svojim blizancima Irinom i Vasilijem

Troškovi nisu mali, ali kako nam Jovana kaže, svaki se zaboravi kada ugledate svoje potomstvo. Međutim, tu činjenicu ne treba zanemariti kada se govori o besplatnoj vantjelesenoj oplodnji, iz razloga što se u javnosti često percipira kao i da je sve drugo što uz nju ide besplatno. Finansijski momenat, uz sve druge aspekte koji prate ove parove, zna da predstavlja i te kakav pritisak i dodatni stres.

„Tri postupka ukupno do danas plaća država. Nama je, na sreću, treći bio uspješan. Jedan pokušaj vantjelesne oplodnje radili smo u Novom Sadu i dijelom ga je pokrivao Grad Trebinje. Iako nam je omogućeno da imamo tri besplatna pokušaja, što je velika olakšica, sve drugo plaćamo sami, a ako uđete u dublje analize, nalaze, neke medicinske tretmane, lijekove, to nije malo. Na stranu što se sa ovom srećom ništa ne može mjeriti i što se postupak VTO pogrešno tumači. Svaki postupak je različit. Ne zahtijeva svaki istu dozu lijekova, neki ne zahtijevaju uopšte hormonsku pripremu. Sve što želite da uradite mimo okvira koje pokriva Fond morate dodatno sami da finansirate. I na to trebate biti spremni“.

error: Zabranjeno je kopiranje!