Povodom učestalih napada na crkvu i vladiku oglasilo se sveštenstvo
Povodom učestalih napada na Crkvu Eparhije ZHiP i njenog predstojatelja Episkopa Grigorija mi sveštenici, igumani i igumanije manastira naše Eparhije osjećamo jevanđeljsku odgovornost i pastirsku dužnost da se vjernicima naše Crkve obratimo ovim putem. Konkrektno, riječ je o klevetničkom nastojanju nekih novinara i medija koji već više godina unazad javno napadaju prvog među nama, ne birajući riječi uvrede i stavljajući mu na dušu najteže krivice, zbog čega su neki novinari i pravosnažno osuđeni. Jasno je, a u nekim tekstovima se to i otvoreno govori, da je cilj njihovog posla svrgavanje našeg Episkopa sa trona Sv. Vasilija.
O tome ko eventualno stoji iza takvog posla – ne bismo da nagađamo. Ono što želimo je da jasno kažemo vama, našoj braći i sestrama sa kojima služimo Spasitelju i čijim potrebama služimo po svojoj moći, da su takvi napori za nas djelo nečastivoga koji želi da smuti, zbuni i sablazni, baš kao što nas o tome uči Spasitelj u Božanskim pismima (Mt.24.5,11). Naravno da u nečemu takvom ovi novinari ne mogu imati ama baš nikakvog uspjeha, ali možda poneki neupućeni čitalac može i povjerovati nekoj od neistina.
Ono što dotična gospoda čine, nazivajući Episkopa izdajnikom, onim koji prodaje vjeru, koji ne brine za pastvu (posebno tamo gdje su pravoslavni manjina), koji sramoti Crkvu i kako sve ne, jeste kleveta koja nekima naivnima ali i bezazlenima može da postane prepreka na putu ulaska u zajednicu Crkve i time i prepreka blagodatnom zajedničarenju u istini Jevanđelja.
Zbog toga smo se i odlučili na ovaj korak.
Da biste se sami uvjerili u neosnovanost pomenutih optužbi pozivamo vas, braćo i sestre, da se jednostavno okrenete oko sebe u našim Trebinju, Mostaru i uopšte na cijeloj teritoriji Eparhije od Konjica na sjeveru do Metkovića i Dubrovnika na jugu. Vidjećete ono očigledno, tj. kako izgledaju naše Crkve, koliko je po milosti Božijoj vjernika u njima, osobito mladih i djece, koliko horova i uopšte koliko života. Vidjećete nove manastire u Danićima i Petrovom Polju kraj Trebinja, kao i obnovljene iz pepela Žitomislić i Zavalu. Vidjećete i revnosne vjeroučiteljke i vjeroučitelje, obrazovane teologe i crkveni poredak koji na slavu Božiju funkcioniše. I kako onda vjerovati onima koji vam govore da je sve to neistina, već da smo Crkva koja ne brine o vjeri i prodaje je? Daleko od toga da navođenjem ovih činjenica iz života naše Eparhije želimo da veličamo sebe. Svako od nas, od prvog do poslednjeg, ima za šta da se kaje i to niko, pa ni naš Episkop nikada nije poricao. Ali, ako neko u vremenu kada duhovni život Eparhije doživljava procvat, onoga koji stoji na čelu te zajednice neprekidno naziva ružnim riječima i neprijateljem Crkve, onda takav ne posjeduje baš nikakav kredibilitet.
U medijskom prostoru neki su se, po ko zna čijem nalogu, naprosto okomili na Episkopa. Iz njihovih riječi izbija mržnja i jed, nedostatak činjenica i izobilje izmišljotina. Istine, u koju se neki od njih kunu – nema nigdje ni za lijeka. Tako npr. kada u jednom od tekstova navodnu „kaznu“ za jednog od trebinjskih sveštenika stavljaju na dušu Vladici, onda kažu kako je to zbog toga što je ovaj javno čitao pismo Episkopa Atanasija, što je apsolutna izmišljotina i nikada se nije desilo. Ili kada legitimno premještanje sveštenika naziva kaznom, itd, itd. Takođe, kada se govori o problemu Srpskog Nacionalnog Vijeća u Dubrovniku, opet klevete, jer je to tijelo zamoljeno da se iseli iz prostorija Crkvene opštine, koje su Crkvi u tom trenutku postale neophodne, na šta su u početku sa razumijevanjem pristali, da bi kasnije „okrenuli ćurak“ i počeli da se žale na čelu sa predsjednikom SNV, a uz svesrdnu podršku nekih novinara koji od toga prave skandal, jeftino se igrajući osjećanjima ono malo preostalih pravoslavaca u Dubrovniku u čijem najboljem interesu će se zgrada i renovirati, i uz to naravno, iznova smućujući našu pastvu. I najnovije: zar bi iko normalan mogao da povjeruje da je pravoslavni sveštenik išao da služi parastos ustašama, i to po nalogu Episkopa?! Takve i još mnoge žalosne izmišljotine čitamo, i sami zaprepašteni količinom neistina i beskrupuloznosti. A istina je da se na čelu sa Episkopom, kao sveštenici Eparhije, a naročito oni koji služe u manjinskim pravoslavnim sredinama, trudimo da budemo mirotvorci, jer nas je Spasitelj naučio da su „blaženi mirotvorci jer će se sinovi Božiji nazvati“(Mt. 5.9). Tačno je i to da se i molimo i borimo za jedinstvo Hrišćana. To je misija zasnovana na Gospodnjim riječima „da svi budu jedno“(Jn 17.21). I ma koliko na našem, mnogim nevoljama obremenjenom prostoru, na momente bilo nepopularno, kao hrišćani i sveštenici dužni smo da to činimo. Pa i kada zbog toga ne pobiramo aplauze, kao što ih ponekad dobijaju oni koji pozivaju na mržnju i beskrajno razračunavanje. Jeftino je i dušepogubno takve korake ka miru nazivati unijaćenjem i pokatoličavanjem. A upravo takve ideje promovišu pomenuti, gradeći se i većim teolozima, i kanoničarima i crkvenim istoričarima nego što smo svi mi u Crkvi zajedno. Iz pera istih nije pošteđen ni Patrijarh srpski.
U tijelo naše Crkve u Hercegovini takav „posao“ može da unosi nemir i smutnju. Zato budite oprezni i „ne vjerujte svakom duhu“(1.Jov. 4.1). Mi, vaši sveštenici, stavljamo na znanje prvenstveno vama, a onda i onima koji neistine plasiraju u javnost, da čvrsto stojimo uz svoga Arhipastira i Episkopa i neka ne misle oni koji hoće razdor i smutnju da u korpusu sveštenika svetovasilijevske Hercegovine ima takvih koji bi se okrenuli protiv njenog sveštenog trona i onoga koji na njemu sjedi.
Vas sa druge strane pozivamo da, ukoliko imate nedoumice ili zbunjenost bilo koje vrste i po bilo kom pitanju, slobodno pitate bilo koga od nas i uvjerite se da je ovako kako smo vam rekli. Pred nama je period Krsnih Slava kada ćemo imati priliku da se susretnemo u vašim domovima, i porazgovaramo ljudski i hrišćanski o svemu što vas interesuje.
Smireno vas i bratski pozdravljamo želeći vam svima mir, radost i vječno spasenje u Hristu Isusu, Gospodu našem.
1. Protojerej-stavrofor Mladen Žulović
2. Protojerej-stavrofor Nikola Janković
3. Protojerej-stavrofor Boris Banduka
4. Protojerej-stavrofor Dražen Tupanjanin
5. Protojerej-stavrofor Nemanja Dražić
6. Protojerej-stavrofor Nikica Ajder
7. Protojerej-stavrofor Aleksandar Ilić
8. Jerej Duško Šarović
9. Jerej Miroslav Ratković
10. Jerej Miloš Lovrić
11. Jerej Dragiša Tomić
12. Jerej Vuk Milišić
13. Protojerej-stavrofor Blagota Vasiljević
14. Protojerej-stavrofor Stevan Kovačević
15. Protojerej-stavrofor Radivoje Krulj
16. Protojerej Nebojša Radić
17. Jerej Branimir Borovčanin
18. Jerej Marko Gojačić
19. Protojerej-stavrofor Nebojša Kolović
20. Jerej Danilo Boro
21. Jerej Aleksandar Grčić
22. Jerej Aleksandar Šmanja
23. Protojerej-stavrofor Boris Čolović
24. Protojerej-stavrofor Zoran Ilić
25. Jerej Nemanja Luketa
26. Jerej Mladen Čalija
27. Jerej Drago Zubac
28. Protojerej-stavrofor Velimir Kovač
29. Jerej Milan Stanjević
30. Đakon Jakša Okiljević
31. Jerej Miodrag Vrtikapa
32. Jerej Milan Bužanin
33. Đakon Krsto Avdalović
34. Jerej Aleksandar Gajić
35. Jerej Saša Kojović
36. Iguman Sava Mirić
37. Jeromonah Dimitrije Rađenović
38. Jeromonah Porfirije Grgić
39. jerođakon Antonije Glišić
40. Iguman Danilo Pavlović
41. Arhimandrit Lazar Lazarević
42. Iguman Vasilije Kopitić
43. Jeromonah Marko Prcović
44. Jerođakon Pavle Janković
45. Iguman Isaia Dan
46. Igumanija Tekla Daskalaki
47. Igumanija Pavla Ćuzulan
48. Đakon Vladimir Vukanović
49. Đakon Pavle Ratković
50. Đakon Branislav Rajković
51. Đakon Miroslav Bošković
52. Đakon Ratko Zubac
53. Đakon Aleksandar Crnogorac