Kako to obično biva, sve što je lijepo kratko traje. Ipak, kad je godišnji odmor u pitanju, mogli bismo reći: kako kome. Jer, neki radnici u Srpskoj imaju skoro duplo veći odmor od drugih. I to kad je sve po redu i zakonu.
Kako stvari stoje sa zakonom zagarantovanim godišnjim odmorom u Republici Srpskoj? Po Zakonu o radu RS “radnik ima pravo na godišnji odmor od najmanje četiri radne sedmice, odnosno najmanje 20 radnih dana.”
Ovaj “minimalac” godišnjeg odmora se odnosi na radnike – početnike, dok se onima koji nakupe nešto radnog staža odmor uvećava, kako se navodi, u skladu sa kolektivnim ugovorom.
U pravilu, na 4 godine radnog staža se dodaje po 1 dan godišnjeg odmora, tako da je maksimalno trajanje odmora 30 radnih dana.
Dakle, radnici veterani mogu skupiti 6 sedmica godišnjeg, jer se on računa tako da jedna radna sedmica traje 5 dana – vikendi se ne računaju. Ne računaju se ni praznici, ukoliko “upadnu” u godišnji odmor.
Mada se to danas dešava mnogo rijeđe nego ranijih godina, kada je poslova bilo malo, a radnika mnogo, i danas ima poslodavaca koji ne zarezuju zakon. I radnika koji mogu samo da sanjaju godišnji odmor od 4 sedmice.
– Nikad nisam vidjela svoje rješenje o godišnjem odmoru. Nama gazda, jednostavno, kaže: imate dvije nedjelje odmora i kome se to ne sviđa može da ide – kaže radnica zaposlena u jednoj maloj privatnoj firmi sa nekoliko zaposlenih.
S druge strane , postoje profesije i branše koje “bije glas” da se odmaraju po nekoliko mjeseci godišnje. Na takvom glasu su, prije svega prosvjetari. Da li su učitelji i učiteljice, profesori i profesorke rekorderi po trajanju godišnjeg odmora?
– Ne traje godišnji odmor, onoliko koliko traje raspust. Prosvjetni radnici imaju isti odmor kao i svi drugi radnici. Minimum je 20 radnih dana, plus imaju, kao i svi drugi radnici na budžetu, po 1 radni dan za svake 4 godine staža – kaže za Srpskainfo predsjednik ovog sindikata Dragan Gnjatić.
Objašnjava da kolektivni godišnji odmor u školama počinje 1. jula. Prosvjetni radnici sa kraćim radnim stažom vraćaju se na posao već krajem mjeseca ili 1. avgusta, oni stariji najkasnije sredinom avgusta.
– Već 10. do 12 avgusta, u zavisnosti od kalendara, počinju sjednice, seminari, pripreme za šolsku godinu, a krajem avgusta slijede popravni ispiti – objašnjava Gnjatić.
– Kada se govori o našim godišnjim odmorima, niko ne uzima u obzir to da prosvjetni radnik ne može uzeti odmor kad hoće. Dok traje nastava, odmora nema – kaže Gnjatić.
Nedavno je pažnju javnosti u Banjaluci privukao i kolektivni godišnji odmor u javnim vrtićima, koji je počeo prošle sedmice, a završava u petak. Ovo je novina: tek je prošle godine prvi put uveden kolektivni godišnji u Centru za predškolsko obrazovanje i vaspitanje Banjaluka.
Među nezadovoljnim roditeljima pronijela se priča da je ovaj odmor, koji traje 2 nedjelje, “poklon tetama” i da se ovih 10 radnih dana ne računa u “redovni odmor”.
– Naravno da nije tako. Ukupni godišnji odmor, na koji radnik ima pravo, umanjuje se za ovih 10 radnih dana. Ostatak odmora će zaposleni koristiti kasnije, u dogovoru sa poslodavcem, kako je zakonom propisano – kaže za Srpskainfo Petar Jokoanović, direktor Centra za predškosko vaspitanje i obrazovanje.
Dakle, i tete u vrtićima i učitelji i profesori imaju odmor kao i sav ostali radnički svijet.
Ali, “povlaštenih” ipak ima. To su oni koji rade na radnim mjestima na kojima je, kako zakon kaže, “povećano štetno dejstvo uslova rada na zdravlje radnika“. Jednostavnije, to su poslovi sa posebnim rizikom.
U tu grupu spadaju rudari, radnici u zdravstvu izloženi radijaciji, radnici u elektranama na visokim pećima, policajci koji su u poslu izloženi opasnosti i druga radna mjesta koja su rizična po zdravlje i bezbjednost.
Ovi radnici, po Zakonu, imaju ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 30 radnih dana, koji se uvećava po osnovu staža. Dakle, njima godišnji odmor može trajati skoro 2 mjeseca.
Božo Marić, predsjednik Sindikata uprave RS, kaže da je ova zakonska odredba pravedna i opravdana.
– Uzimajući u obzir poslove koje obavljaju radnici sa otežanim uslovima i uvećanim rizikom, logično je da takve branše imaju i veći godišnji odmor od radnika koji rade u normalnim i klimatizovanim uslovima. Sama priroda posla tih radnika nepopravljivo utiče na njihovo zdravlje i zbog toga zakonodavac mora voditi računa kada utvrđuje prava tih ljudi – kaže Marić.
On dodaje da svuda u svijetu te kategorije radnika imaju veći broj dana godišnjeg odmora u odnosu na ostale radnike, pa to mora postati pravilo i u Republici Srpskoj.
