Između života i smrti: srpski kapetan usred raketa i dronova – 11 sati straha u najopasnijem moreuzu
Dok su rakete i dronovi paralilisali Bliski istok, pažnja svjetske javnosti usmjerena je ka Ormuskom moreuzu, ključnoj pomorskoj ruti kroz koju prolazi oko petine svjetske nafte, a koji je u uslovima rata praktično stavljen pod kontrolu Irana.
Među rijetkim brodovima koji su uspjeli da prođu kroz ovaj strateški važan prolaz bio je i teretni brod kojim je upravljao kapetan Srđan Janković iz Srbije, koji je sa svojom posadom preživio dramatične dane u samom središtu ratnih dejstava.
Kako je ispričao, tokom boravka u Persijskom zalivu bili su direktni svjedoci raketnih i dronskih napada, dok su projektili letjeli iznad njihovih glava.
„Iznad nas su letjeli dronovi i rakete koje su gađale iranske baze ili su ispaljivane sa njih. Bili smo bukvalno između svega toga i gledali smo projektile kako prolaze nebom“, rekao je Janković.
On je sa posadom krajem februara uplovio u iransku luku Bandar Imam Homeini, neposredno prije početka američko-izraelskih napada na Iran, nakon čega je situacija naglo eskalirala.
Iran je uzvratio udarima na više zemalja u regionu, a ubrzo je uvedena i stroga kontrola prolaza kroz Ormuski moreuz, što je dovelo do drastičnog pada pomorskog saobraćaja i transporta energenata.
Prema podacima, promet nafte i gasa kroz moreuz pao je za čak 95 odsto, što je izazvalo globalne ekonomske potrese i rast cijena energenata, dok je dio svjetskih rezervi nafte pušten na tržište kako bi se ublažile posljedice krize.
Kapetan Janković navodi da ga je više od samog rata plašio mogući upad vojnih formacija na brod i opasnost da posada bude uzeta kao talac.
„Niste sigurni da li će neko doći sa oružjem i preuzeti brod. To je bio najveći strah“, kaže on.
Situaciju je dodatno otežavala ograničena komunikacija, jer je internet u Iranu bio blokiran, pa su sve informacije dobijali preko agenta u Londonu, koji im je javljao da li će dobiti dozvolu za kretanje.
Posada je preduzela dodatne mjere bezbjednosti – postavljena je bodljikava žica oko broda, kretanje po palubi je svedeno na minimum, a svi su bili u pripravnosti za eventualni napad.
Na sidrištu su čekali više od mjesec dana, zajedno sa desetinama drugih brodova, ne znajući kada će moći nastaviti put.
Kada su konačno dobili dozvolu, kretanje ka Ormuskom moreuzu bilo je izuzetno rizično – brod je morao da se kreće bliže iranskoj obali, uz stalnu prijetnju novih napada.
Tokom prolaska, koji je trajao više od 11 sati, posada je bila u stanju pune pripravnosti, spavali su u unutrašnjim dijelovima broda, sa spasilačkom opremom uz sebe.
Po izlasku iz moreuza, olakšanje je bilo ogromno, jer su izašli iz zone direktnih sukoba i nastavili put ka Africi.
Prema podacima Ujedinjenih nacija, od početka sukoba u regionu poginulo je deset pomoraca, više ih je ranjeno, a zabilježeno je skoro 20 napada na brodove, dok je oko 20.000 mornara i dalje zarobljeno u Persijskom zalivu.
Stručnjaci upozoravaju da je situacija bez presedana od Drugog svjetskog rata, a ishod krize u Ormuskom moreuzu imaće dalekosežne posljedice po globalnu ekonomiju, trgovinu i bezbjednost.
