Osuda sv. Đorđa na smrt i usjekovanje njegove glave, freska iz 1340. godine
Po carevom naređenju, vojnici su položili Đorđa na zemlju, zabili mu noge u klade, a na grudi mu postavili veliki, teški kamen. Tako pritisnut, u velikim bolovima, dočekao je jutro. Kada ga je posjetio car, Đorđe je i dalje odbijao da se odrekne svoje vjere. Car je tada naredio da se donese veliki točak za mučenje, sa daskama prepunim velikih eksera, udica, noževa, mačeva.
Vezan je za takav točak, dok se točak sa njim okretao, dok mu cijelo telo nije bilo u ranama. Sa točka su ga odvezali, misleći da je mrtav. Kada su se uvjerili da nije mrtav, car je naredio da Đorđa zakopaju u negašeni kreč tako da mu je samo glava bila van zemlje, i da ga tako ostave tri dana da bi sagorjeo.
Nakon tri dana, kada su ga otkopali, uvidjevše da je i dalje živ, Dioklecijan je, zatim, odlučio da pozove najvećeg maga Rimskog carstva, po imenu Atanasije, da on savlada Đorđa.
Atanasije se odazvao caru i pripremio je dva napitka, jedan od koga bi Đorđe trebalo da se pokori caru, a drugi smrtonosan. Dioklecijan naređuje da silom napoje Đorđa prvim napitkom, a pošto se Đorđe i dalje nije pokoravao, onda naredi da mu se da i smrtonosni napitak. Međutim, Đorđe je opet ostao živ.
Stigavši na gubilište, Đorđe je stao na određeno mjesto i pomoli se. Zatim položi svoju glavu, i bi posječen 6. maja 303. godine.
U hrišćanskoj ikonografiji, Sveti Đorđe se još od 7. vijeka prikazuje kao vojnik (bez konja, u stojećem stavu) i sa kopljem ili mačem u desnoj ruci.
Od 9. vijeka se pojavljuje još jedan prikaz Svetog Đorđa: na konju, u vojvodskom odijelu, kako kopljem ubija aždaju. Na tom prikazu se, pored njega, malo dalje nalazi jedna žena u gospodskom odijelu kako stoji.
Smatra se da je žena koja je na ikoni zapravo carica Aleksandra i da ona simbolizuje ranu hrišćansku crkvu, a da aždaja koju Đorđe ubija simbolizuje mnogoboštvo.
Pošto se ovim praznikom ispraća zima i dočekuje proljeće, jer do danas nije valjalo spavati pod otvorenim nebom, ovaj praznik je i „dan okupljanja hajduka“ -„hajdučki sastanak“, kada bi počeli da se okupljaju da bi započeli borbu protiv Turaka, ili jednostavno pljačkali imućne trgovce i seljake.
Na đurđevdanskim urancima se mladi opasuju vrbovim prućem „da budu napredni kao vrba“, kite zdravcem „da budu zdravi kao zdravac“, koprivom „da kopriva opeče bolesti sa njim“, i selenom „da im duša miriše kao selen“.
Agencije
