Trebinje:Može li se živjeti od proizvodnje sira?
Gotovo da nema seoskog domaćinstva na području Hercegovine, koje se pored ostalih poljoprivrednih radova, ne bavi i proizvodnjom sira.
Bilo da je riječ o siru iz mijeha, sušenom, “škripavcu”, onom iz ulja ili nekom drugom, ovaj tradicionalni hercegovački proizvod lako nalazi kupca. Ipak, proizvođači su saglasni da još mnogo toga treba da se uradi i unaprijedi, kako bi se olakšao plasman na tržište, te da bi se ovaj proizvod zaštitio.
Proizvodnja i prodaja sira mnogima donosi dodatnu zaradu u kućni budžet, a nekima je i glavni izvor prihoda. Zbog povoljnog položaja Trebinja i Hercegovine, te sve većeg priliva turista, tokom proteklih nekoliko godina potražnja za sirom je porasla, a lokalni restorani i hoteli otkupljuju ga od domaćih proizvođača. Porodica Grče iz trebinjskog sela Grbići stočarstvom i proizvodnjom sira bavi se već 20 godina, a problema sa prodajom nikada nisu imali. Potražnja ovog proizvoda daleko veća od količine koju proizvedu. Iako stoka i proizvodnja sira zahtijevaju mnogo posla i truda, od ove djelatnosti može da se živi.
Za „sirac“ znaju u Evropi i Americi
– Mi smo se opredijelili za proizvodnju čuvenog hercegovačkog okruglog sira u narodu poznatog kao “sirac. Nema gdje nije stizao naš sir – od Evrope do Amerike. Potražnja je velika. Kupuju Trebinjci, ali i Dubrovčani i Crnogorci. Taj sir je ukusan i kvalitetan, jer naše krave pasu čistu travu. Nije zagađeno, ne dajemo im nikakve koncentrate, jer ko daje koncentrat kravama, to je drugo mlijeko, druga masnoća, drugi ukus. Kod nas je sve prirodno – objašnjava Božidar Grče i dodaje da jedan “sirac” košta osam maraka.
Trebinjska pijaca jedno je od mjesta na kojima se mogu pronaći najbolji sirevi iz svih dijelova Hercegovine. Iako se ne bave proizvodnjom, mnogi prodavci sa ove tržnice sir nabavljaju od domaćih proizvođača, te ga tu prodaju. Jedna od njih je i Koviljka Papović, koja na trebinjskoj pijaci prodaje sir već duže od 20 godina. Na pitanje može li da se živi od prodaje sira, odgovara da je nju i njenu porodicu ovaj posao “spasio i održao”.
Koviljka Papovic
– Godinama sam ovdje, ali zbog krize je ove godine mnogo manja potražnja nego prethodnih. Ponuda je bogata. Sve su to domaći sirevi, od provjerenih proizvođača iz Gacka, Nevesinja, sa Hrguda, iz Dabra, i tako dalje. U ponudi imam masne, polumasne i obične sireve, kajmak, torotan, sir iz mješine – ističe Koviljka.
Proizvođači još uvijek neorganizovani
Nema preciznih podataka o broju registrovanih proizvođača sira na ovom području. U novoformiranom trebinjskom Agrarnom fondu kažu da u ovom gradu ima više od 400 registrovanih poljoprivrednih gazdinstava, ali da niko od njih nije dužan da se opredijeli kojom vrstom poljoprivredne proizvodnje će da se bavi. Osnivanje udruženja proizvođača sira u Trebinju donijelo bi preciznije podatke, ali bi doprinijelo i da se naprave ključni koraci ka brendiranju ovog proizvoda. Kako bi se postigli ovi ciljevi, nedavno je u Trebinju održana i edukativna radionica za proizvođače sira.
– Naši proizvođači prave kvalitetne sireve koji se na našem tržištu dobro prodaju. Gotovo da ne postoji nijedan restoran u kojem se ne služi neki od domaćih sireva iz našeg grada, bilo da je to sir “škripavac”, prosušeni sir i sir iz ulja. Cilj nam je da proizvođači počnu da razmišljaju o udruživanju. Bez toga je nemoguće stvaranje brenda i neće se moći kvalitetnije pristupiti poslu. Agrarni fond će podržati proizvođače i nadamo se da će sve više ljudi da se opredjeljuje za proizvodnju sira – objašnjava direktor Agrarnog fonda Veselin Dutina.
U Nevesinju postoji Udruženje proizvođača hercegovačkog sira iz mijeha. Predsjednik ovog udruženja Miroslav Glogovac, koji sir proizvodi već 15 godina, kaže da im je udruživanje pomoglo da naprave značajan pomak ka brendiranju ovog proizvoda, ali da tokom posljednjih pet godina ništa nije urađeno.
Nova tehnologija proizvodnje
– Prije devet godina, u saradnji sa italijanskom organizacijom ”Oksfam” i Ministarstvom poljoprivrede RS počeli smo sa programom ruralnog razvoja. Do 2012. godine sve smo pripremili za zaštitu sira. Uradili smo pravilnik proizvodnje. Od te 2012. sve je stalo, jer zakonska regulativa još nije riješena i nije u skladu sa EU. Pored svega, potrebno nam je i dosta novca, ali vidjećemo kako će se situacija razvijati u skorijoj budućnosti – poručuje Glogovac i dodaje da proizvođači sir u Nevesinju prodaju uglavnom zahvaljujući snalažljivosti, jer je zbog teške finansijske situacije stanovništva, kupaca sve manje.
Proizvođačima sira na području Hercegovine neophodno je i unapređenje tehnologije, te standardizacija higijenskih uslova, a za sve to, kažu, neophodan im je novac. Sa druge strane, stručnjaci ističu da i ovaj problem donekle može da riješi udruživanje, jer bi udruženje moglo da piše projekte i konkuriše kod međunarodnih fondova.
Cijene sira
Cijene sira u Hercegovini zavise od vrste i kvaliteta. Sušeni “sirac“ može da se nađe po cijeni od šest do osam KM, punomasni sir iz mješine košta oko 15-tak maraka, torotan osam maraka, dimljeni sir 16 KM, dok je za kozji sir potrebno izdvojiti 14 KM.
Izvor: SrpskaCafe – N.Petković
