Povodom učestalih napada na crkvu i vladiku oglasilo se sveštenstvo

04.11.2017.     Vijesti

Povodom učestalih napada na Crkvu Eparhije ZHiP i njenog predstojatelja Episkopa Grigorija mi sveštenici, igumani i igumanije manastira naše Eparhije osjećamo jevanđeljsku odgovornost i pastirsku dužnost da se vjernicima naše Crkve obratimo ovim putem. Konkrektno, riječ je o klevetničkom nastojanju nekih novinara i medija koji već više godina unazad javno napadaju prvog među nama, ne birajući riječi uvrede i stavljajući mu na dušu najteže krivice, zbog čega su neki novinari i pravosnažno osuđeni. Jasno je, a u nekim tekstovima se to i otvoreno govori, da je cilj njihovog posla svrgavanje našeg Episkopa sa trona Sv. Vasilija.
O tome ko eventualno stoji iza takvog posla – ne bismo da nagađamo. Ono što želimo je da jasno kažemo vama, našoj braći i sestrama sa kojima služimo Spasitelju i čijim potrebama služimo po svojoj moći, da su takvi napori za nas djelo nečastivoga koji želi da smuti, zbuni i sablazni, baš kao što nas o tome uči Spasitelj u Božanskim pismima (Mt.24.5,11). Naravno da u nečemu takvom ovi novinari ne mogu imati ama baš nikakvog uspjeha, ali možda poneki neupućeni čitalac može i povjerovati nekoj od neistina.
Ono što dotična gospoda čine, nazivajući Episkopa izdajnikom, onim koji prodaje vjeru, koji ne brine za pastvu (posebno tamo gdje su pravoslavni manjina), koji sramoti Crkvu i kako sve ne, jeste kleveta koja nekima naivnima ali i bezazlenima može da postane prepreka na putu ulaska u zajednicu Crkve i time i prepreka blagodatnom zajedničarenju u istini Jevanđelja.
Zbog toga smo se i odlučili na ovaj korak.
Da biste se sami uvjerili u neosnovanost pomenutih optužbi pozivamo vas, braćo i sestre, da se jednostavno okrenete oko sebe u našim Trebinju, Mostaru i uopšte na cijeloj teritoriji Eparhije od Konjica na sjeveru do Metkovića i Dubrovnika na jugu. Vidjećete ono očigledno, tj. kako izgledaju naše Crkve, koliko je po milosti Božijoj vjernika u njima, osobito mladih i djece, koliko horova i uopšte koliko života. Vidjećete nove manastire u Danićima i Petrovom Polju kraj Trebinja, kao i obnovljene iz pepela Žitomislić i Zavalu. Vidjećete i revnosne vjeroučiteljke i vjeroučitelje, obrazovane teologe i crkveni poredak koji na slavu Božiju funkcioniše. I kako onda vjerovati onima koji vam govore da je sve to neistina, već da smo Crkva koja ne brine o vjeri i prodaje je? Daleko od toga da navođenjem ovih činjenica iz života naše Eparhije želimo da veličamo sebe. Svako od nas, od prvog do poslednjeg, ima za šta da se kaje i to niko, pa ni naš Episkop nikada nije poricao. Ali, ako neko u vremenu kada duhovni život Eparhije doživljava procvat, onoga koji stoji na čelu te zajednice neprekidno naziva ružnim riječima i neprijateljem Crkve, onda takav ne posjeduje baš nikakav kredibilitet.
U medijskom prostoru neki su se, po ko zna čijem nalogu, naprosto okomili na Episkopa. Iz njihovih riječi izbija mržnja i jed, nedostatak činjenica i izobilje izmišljotina. Istine, u koju se neki od njih kunu – nema nigdje ni za lijeka. Tako npr. kada u jednom od tekstova navodnu „kaznu“ za jednog od trebinjskih sveštenika stavljaju na dušu Vladici, onda kažu kako je to zbog toga što je ovaj javno čitao pismo Episkopa Atanasija, što je apsolutna izmišljotina i nikada se nije desilo. Ili kada legitimno premještanje sveštenika naziva kaznom, itd, itd. Takođe, kada se govori o problemu Srpskog Nacionalnog Vijeća u Dubrovniku, opet klevete, jer je to tijelo zamoljeno da se iseli iz prostorija Crkvene opštine, koje su Crkvi u tom trenutku postale neophodne, na šta su u početku sa razumijevanjem pristali, da bi kasnije „okrenuli ćurak“ i počeli da se žale na čelu sa predsjednikom SNV, a uz svesrdnu podršku nekih novinara koji od toga prave skandal, jeftino se igrajući osjećanjima ono malo preostalih pravoslavaca u Dubrovniku u čijem najboljem interesu će se zgrada i renovirati, i uz to naravno, iznova smućujući našu pastvu. I najnovije: zar bi iko normalan mogao da povjeruje da je pravoslavni sveštenik išao da služi parastos ustašama, i to po nalogu Episkopa?! Takve i još mnoge žalosne izmišljotine čitamo, i sami zaprepašteni količinom neistina i beskrupuloznosti. A istina je da se na čelu sa Episkopom, kao sveštenici Eparhije, a naročito oni koji služe u manjinskim pravoslavnim sredinama, trudimo da budemo mirotvorci, jer nas je Spasitelj naučio da su „blaženi mirotvorci jer će se sinovi Božiji nazvati“(Mt. 5.9). Tačno je i to da se i molimo i borimo za jedinstvo Hrišćana. To je misija zasnovana na Gospodnjim riječima „da svi budu jedno“(Jn 17.21). I ma koliko na našem, mnogim nevoljama obremenjenom prostoru, na momente bilo nepopularno, kao hrišćani i sveštenici dužni smo da to činimo. Pa i kada zbog toga ne pobiramo aplauze, kao što ih ponekad dobijaju oni koji pozivaju na mržnju i beskrajno razračunavanje. Jeftino je i dušepogubno takve korake ka miru nazivati unijaćenjem i pokatoličavanjem. A upravo takve ideje promovišu pomenuti, gradeći se i većim teolozima, i kanoničarima i crkvenim istoričarima nego što smo svi mi u Crkvi zajedno. Iz pera istih nije pošteđen ni Patrijarh srpski.
U tijelo naše Crkve u Hercegovini takav „posao“ može da unosi nemir i smutnju. Zato budite oprezni i „ne vjerujte svakom duhu“(1.Jov. 4.1). Mi, vaši sveštenici, stavljamo na znanje prvenstveno vama, a onda i onima koji neistine plasiraju u javnost, da čvrsto stojimo uz svoga Arhipastira i Episkopa i neka ne misle oni koji hoće razdor i smutnju da u korpusu sveštenika svetovasilijevske Hercegovine ima takvih koji bi se okrenuli protiv njenog sveštenog trona i onoga koji na njemu sjedi.
Vas sa druge strane pozivamo da, ukoliko imate nedoumice ili zbunjenost bilo koje vrste i po bilo kom pitanju, slobodno pitate bilo koga od nas i uvjerite se da je ovako kako smo vam rekli. Pred nama je period Krsnih Slava kada ćemo imati priliku da se susretnemo u vašim domovima, i porazgovaramo ljudski i hrišćanski o svemu što vas interesuje.
Smireno vas i bratski pozdravljamo želeći vam svima mir, radost i vječno spasenje u Hristu Isusu, Gospodu našem.

1. Protojerej-stavrofor Mladen Žulović

2. Protojerej-stavrofor Nikola Janković

3. Protojerej-stavrofor Boris Banduka

4. Protojerej-stavrofor Dražen Tupanjanin

5. Protojerej-stavrofor Nemanja Dražić

6. Protojerej-stavrofor Nikica Ajder

7. Protojerej-stavrofor Aleksandar Ilić

8. Jerej Duško Šarović

9. Jerej Miroslav Ratković

10. Jerej Miloš Lovrić

11. Jerej Dragiša Tomić

12. Jerej Vuk Milišić

13. Protojerej-stavrofor Blagota Vasiljević

14. Protojerej-stavrofor Stevan Kovačević

15. Protojerej-stavrofor Radivoje Krulj

16. Protojerej Nebojša Radić

17. Jerej Branimir Borovčanin

18. Jerej Marko Gojačić

19. Protojerej-stavrofor Nebojša Kolović

20. Jerej Danilo Boro

21. Jerej Aleksandar Grčić

22. Jerej Aleksandar Šmanja

23. Protojerej-stavrofor Boris Čolović

24. Protojerej-stavrofor Zoran Ilić

25. Jerej Nemanja Luketa

26. Jerej Mladen Čalija

27. Jerej Drago Zubac

28. Protojerej-stavrofor Velimir Kovač

29. Jerej Milan Stanjević

30. Đakon Jakša Okiljević

31. Jerej Miodrag Vrtikapa

32. Jerej Milan Bužanin

33. Đakon Krsto Avdalović

34. Jerej Aleksandar Gajić

35. Jerej Saša Kojović

36. Iguman Sava Mirić

37. Jeromonah Dimitrije Rađenović

38. Jeromonah Porfirije Grgić

39. jerođakon Antonije Glišić

40. Iguman Danilo Pavlović

41. Arhimandrit Lazar Lazarević

42. Iguman Vasilije Kopitić

43. Jeromonah Marko Prcović

44. Jerođakon Pavle Janković

45. Iguman Isaia Dan

46. Igumanija Tekla Daskalaki

47. Igumanija Pavla Ćuzulan

48. Đakon Vladimir Vukanović

49. Đakon Pavle Ratković

50. Đakon Branislav Rajković

51. Đakon Miroslav Bošković

52. Đakon Ratko Zubac

53. Đakon Aleksandar Crnogorac