Fenomen Popovog polja: Pustoš s najplodnijom zemljom na Balkanu samo 10-ak km od mora

17.09.2017.     Vijesti
Popovo polje predstavlja jedan od većih paradoksa u i onako paradoksalnoj i nelogičnoj Bosni i Hercegovini. Veliko prostranstvo sa najplodnijom zemljom u regiji koje je udaljeno od mora desetak kilomatara vazdušne linije, danas je skoro potpuno pusto i nenaseljeno.
U normalnim okolnostima i svakoj iole uređenoj zemlji očekivali biste sve potpuno drugačije, da plodna dolina u istočnoj Hercegovini bude generator razvoja cijele države. Ovako je samo prazan prostor sa sjećanjima i pokojim starcem koji pamti dane kad je bilo života na obalama Trebišnjice, koja je i sama u Popovu polju dobrim dijelom nestala.

Jedna od najplodnijih podloga u jugoistočnom dijelu Evrope, sa obiljem vode, dovoljan je preduslov za postojanje razvijene poljoprivrede, a blizina mora, koje je doslovno s druge strane brda, okruženost Dubrovnikom i Trebinjem te blizina Mostara mogla bi biti savršena odskočna tačka za najbolji ruralni turizam na Balkanu.

Na papiru manje od trista ljudi

U stvarnosti, Popovo polje predstavlja nepregledan niz napuštenih sela koja se izmjenjuju duž magistrale između Ljubinja i Trebinja. Idealno, da dok se vozite prema nekom od tih odredišta ili tražite predivnu pećinu Vjetrenicu, manastir Zavala ili neki od desetak impresivnih kulturno-istorijskih spomenika u ovom dijelu naše zemlje, da se zapitate kako je moguće da je cijeli taj prostor potpuno pust.

U svim selima Popova polja, službeno, ne živi danas više od trista ljudi, a u stvarnosti je taj broj bar dvostruko manji. Gledate žute table sa natpisima Tulje, Mrkonjići, Drijenjani, Do, Strujići, Galičići, Dubljani, …, pokoji novi sakralni objekat i nepreglednu pustoš. Zemlja je istina na pojedinim mjestima obrađena i izgleda lijepo za fotografisanje, ali pustoš sela i ruševine kamenih kuća djeluje deprimirajuće.

S vozovima otišla i nada
U Popovom polju nekad je bilo mnogo više života nego danas. Razlozi njegovog napuštanja i odlaska ljudi su brojni i mnogi nisu strogo vezani samo za hercegovački lokalitet. Ipak, ukidanje uskotračne pruge 1. juna 1976. godine, koja je od Čapljine preko Popova polja na jednu stranu vodila do Dubrovnika, a na drugu do Bileće, prvi je od niza razloga.Ćiro je za Popovo polje bio više od života, uz željezničke stanice rasla su mjesta, razvijala se okolna sela. Kad je otišla pruga, a Jadranska magistrala dodatno dobila na značaju, mogli su i ljudi krenuti tražiti sebe negdje drugo. Enigmatično je, čak i danas poprilično nejasno, da je ona država u vrijeme svog najvećeg razvoja ukinula prugu, a samim time i željeznički promet prema svom najvećem turističkom dragulju. Život u Popovom polju bio je kolateralna šteta te odluke.

Linija razdvajanja u ratu

Popovo polje u zadnjem ratu bilo je prva linija razgraničenja, predio žestokih vojnih sukoba, a danas je granica dva entiteta. Na ratne linije razdvajanja život se teško vraća i kad su u urbanim područjima, a izgleda potpuno zamre kad su one po planinskim vrletima ili pustim kraškim poljima.

Jedno od najljepših sela u cijelom Popovom polju su Veličani, naslonjeni na kamen, sa plodnim poljem pod nogama i predivnim pogledu prema Jadranskom moru na jugu, kojeg ne vidite, ali osjetite u zraku. Kažu da nigdje nema tako dobrih smokava i ljute rakije kao što je bilo u Veličanima.

Veličani kriju nacionalni spomenik

Popis stanovništva iz 1991. godine u Veličanima je izbrojao samo 118 stanovnika, skoro dvostruko manje nego onaj deset godina ranije, a istorija piše da su Veličani u 19. stoljeću brojali više od 500 stanovnika. Kad smo ovog ljeta krstarili Popovim poljem u Veličanima nismo vidjeli nikoga, iako i danas ima tragova života, vjerovatno zanoći i pokoji starac te ne možemo napisati da je selo potpuno napušteno.

Centralno mjesto i danas je hram posvećen Svetom Arhanđelu Mihajlu, koji je okružen nekropolom stećaka i kao takav proglašen nacionalnim spomenikom kulture. Pretpostavlja se da se nekropola stećaka razvila oko neke ranije crkve čija starost još nije proučena. Njeni ostaci se vide u dnu apside današnje crkve i to sa njene spoljne strane, na jugoistočnom dijelu. Blizu je i kosturnica žrtvama iz Drugog svjetskog rata.

Istorija nije bila saveznik Popovom polju, kako je vrijeme teklo tako je prostor propadao, vozovi prestali prolaziti, a ljudi odlazili. Danas postoji samo nevjerica kako je nevjerovatni potencijal ovako loše realiziran, uprkos najplodnijoj zemlji, obilju vode i blizini mora.

Izvor: Kliks.va